Vatrodojavni sustavi služe za ranu detekciju požara kojom štitimo ljudske živote i imovinu od golemih šteta koje može donijeti požar. Svaki je požar moguće lako ugasiti u njegovoj početnoj fazi, dok rasplamsali požar često dovodi do potpunog uništenja objekta. Radi toga je izuzetno bitno ulagati u vatrodojavne sustave koji će požar detektirati što je ranije moguće.

Sustavi vatrodojave u osnovi mogu biti koncipirani kao:

  • konvencionalni sustavi vatrodojave (za manje objekte)
  • analogno-adresabilni sustavi vatrodojave (u pravilu srednji i veći objekti)
  • sustavi koji rade zajedno sa protuprovalnim sustavima
  • jedan ili više samostojećih vatrodojavnih detektora (u pravilu manji objekti kao što su dućani, uredi, stanovi i kuće)

Konvencionalni i analogno-adresabilni sustavi
Osnovna razlika između ova dva alarmna sustava za dojavu požara je u tome što analogno-adresabilni sustavi mogu sa velikom točnošću odrediti na kojem djelu građevine ili objekta je došlo do pojave požara, dima, vatre ili nekog drugog stanja radi kojeg je potrebno alarmirati korisnike ili osoblje. To je moguće zato što su detektori požara adresabilni, odnosno točno se zna koji je detektor dojavio požar.

Konvencionalni sustavi vatrodojave javljaju samo u kojem djelu građevine (sektoru) je nastalo alarmno stanje. Odnosno u kojoj zoni je nastalo alarmno stanje, tj. koja je zona otkrila pojavu dima ili varte.

Sustavi koji rade zajedno sa protuprovalnim sustavima
Moguće je integrirati javljače požara sa postojećim protuprovalnim sustavom.

Samostojeći vatrodojavni detektori
Za manje objekte dovoljno je ugraditi bar neki od samostojećih detektora ili nekoliko detektora povezanih na protuprovalnu alarmnu centralu.